Prva svitanja donose tiho komešanje, provjeru opreme, lagani doručak i kratki pogled prema nebu. Zvono predvodnice zatreperi kao znak povjerenja. Djeca skupljaju pse, stariji provjeravaju stazu, a majke dodaju šalove i rukavice. Kretanje počinje mirno, gotovo svečano, s osjećajem poštovanja prema cesti koja pamti bezbroj koraka.
Kasno proljeće zna ostaviti bijele jezike snijega između zelenih travnjaka, pa je svaki korak promišljen. Cvate runolist i gorski karanfil, šištanje vjetra donosi mirise smole. Pastiri čitaju tragove, biraju zavjetrinu, zastaju uz vodu. U tim trenucima priroda vodi ritam, a ljudska strpljivost održava sigurnost i mir stada.
Vrijedne ruke tjednima pripremaju ukrase: krune od brdskog cvijeća, vrpce u bojama obitelji, sitne zrcalne pločice koje love sunce. Krave ponosno koračaju, djeca ih prate s košarama jabuka. Starije žene pjevaju pjesme koje pamte samo njihova sjećanja, a mladi uče korake gledajući, slušajući i osluškujući ritam sela.
Kad zasvira frula, noge same traže plesni korak. Bubnjevi prizivaju davne priče o hrabrosti na prijevojima, a smijeh probija jutarnju maglu. Svatko donosi nešto: kratku melodiju, pozdravnicu, šalicu toplog vina. Uz vatru se miješaju jezici dolina, a zajednička pjesma briše granice, čini susjede rodbinom po srcu.
All Rights Reserved.